moram dalje sama...

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN...

Odavno niam ništa pisala, ovih par postova prije su napisani tek tako, više reda radi, a sad baš imam neku potrebu da nešto napišem, mada ni sama ne znam šta, jednostano želim pisati.Vjerovatno će to biti samo moje gluposti, kao i obično,ali ja volim te svoje gluposti, lijepo se osjećam kad ih čitam nekoliko mjeseci nakon toga.To mi je baš neki pokazatelj da se mjenjam i da me u različitim periodima ovog odrastanja i sazrujevanja muče različite stvari. Sad, na primjer, mi sve ono o čemu sam prije pisala izgleda na neki način beznačajno, jer me ništs od toga više ne zanima, baš ništa, ni te osobe, a ja sam skroz neka druga osoba.Šta je doprinijelo tome da se promjenim ni sama ne znam, a svakako nije ni važno. A naravno postoje neke stvari koje se nikad neće promjenii, al baš nikad, i to mi je skroz krivo, ali šta ću, trudila se jesam, međutim uzalud. Osjećam se nekako velikom, ali u isto vrijeme me povrijede neke obične stvari, na koje sam do sada bila otporna. A valjda to tako treba da bude, šta ja znam.Promijenio se i krug ljudi oko mene, više se ne družim sa onima koji su mi do juče bili najdraži...sad mi jednostavno nisu toliko dragi.Možda neki od njih ovo sad i čitaju, ali mi zaista nije važno, jednostavno me ne zanima, jer mi oni sada ništa ne predstavljaju.Možda je to malo bezobrazno od mene, ali samo sam iskrena. Ne želim nikoga povrijediti i isto tako ne želim dozvoliti nikome da mene povrijedi, jer niko nije vrijedan toliko da bi mi mogao uputiti bilo kakvu kritiku.
Često se osjećam kao neko ko ovdje ne pripada, kao da su me uzeli iz nekog skroz drugog svijeta i ubacili u nepoznatu sredinu, gdje mi je sve tako čudno...eto tako se osjećam.Možda je to normalno, možda se baš neko sad dok čita sve ovo pronalazi u tome, a možda neko i pomisli da sam neka bolesnica koja nema pojma šta piše i da pišem nebuloze...ima svakakvih ljudi...

Ma ne trebam to raditi, nije to zasluzio, previse je bio dobar prema meni, tako da nije zasluzio da se ovako ponasam prema njemu.Nikad do sad nisam dozivjela da me neko moli i to bas bukvalno moli za jedan obican poljubac, ali eto on je to uradio. I bilo mi je uzasno jer mu nisam to mogla pruziti, jer to jednostavno nisam ja, nisam mogla. Kao da je to sad nesto veliko, a ne obicni poljubac, ali ne, nisam mogla, i zaista nisam mogla vjerovati da mi se takvo sta desava. Ali izgleda da se i ja mjenjam, ne mogu cak ni poljubiti nekoga ko mi se ne svidja, sto mi prije i nije predstavljalo veliki problem.
U tome svemu mi je njega najvise zao, jer sam vidjela da mu bas i nije svejedno.
A to ne volim nikome raditi, ne volim nikoga povrijedjivati, ali opet sta sam ja tu mogla...bas nista, ne zelim nikoga lagati.Bolje da odma na pocetku vidi da to nece ici, nego da se patimo i on i ja cijelo vrijeme.

[b]Dosla sam.Bilo mi je vise nego super, ma fenomenalno, bolje nije ni moglo.Bilo je to 10 nezaboravnih dana.Drusto je bilo super, bar onaj krug sa kojima sam dan i noc bila, a naravno da je tu bilo i onih koji i nisu bas pozeljni, ali njih sam veoma dobro izbjegavala, tako da mi nista nije moglo pokvariti to putovanje.
Bilo je dosta zanimljivih dogadjaja, pretezno onih smijesnih.
Ljudi u Spaniji su jako prijatni, ali sto me jako iznenadilo je to da nisu bas toliko lijepi, jesu oni na neki nacin simpaticni, ali ljepoti nisu ni blizu, tako da mi je to bilo malo cudno, jer na onim serijama su svi tako prelijepi, sredjeni, a ovako uzivo su skroz drugaciji :)
Obisli smo dosta gradova, ali najlijepse mi je bilio u Barceloni i njihove magicne fontane su me odusevile, to je nesto zaista prelijepo.Do sada u zivotu nista lijepse nisam videla.
Sad sam malo bolesna, grlo me boli, jadva pricam...ali ne zalim, vrijedilo je, bilo je predivno :)[/b]

[b]Ovih dana sam u takvoj zbrci, uvijek negdje zurim,nemam vremena ni za sta, spremam se, kupujem stvari...a razlog tome je taj sto sutra idem na ekskurziju u Spaniju =)
Jedva cekam, nadam se da cu se dobro provesti, ma sigurno hocu =)

Budite mi svi pozdravljeni, pa kad se vratim sigurno cu vas sve posjetiti, jer sad zaista nemam vremena.


Voli vas vaša Lana =)[/b]

[b]Trenutno je sve uredu, sve se cini savrsenim, nema vecih problema, ja se super osjecam, mogu slobodno reci i da sam sretna. Sta se sve moze promjeniti u par dana, ali na bolje, ne mogu da vjerujem. Samo da hoce ostati ovako i da se vise nikad, nikad ne vratim na staro. Ovaj raspust cu pamtiti po dosta tome, bilo je tu lijepih i puno manje lijepih stvari. Sad kad pogledam na sve to, pa drago mi je bar sto se desilo, ne kajem se, a i ne zalim jer ne traje i dalje.
Danas sam se probudila jako optimisticna i bas si se takva i svidjam =)[/b]

[b]Pocetak skole...bljak!
Mnogi ce reci da je to najbolji period u zivotu, da smo tad najsretniji, da tad nemamo one prave brige, mnogi bi se pozeljeli vratiti u vrijeme kada su i sami isli u skolu!
Ali meni to sad trenutno ne predstavlja nikakvu srecu, nikakvo zadovoljstvo. Kad mi neko kaze skola odma pomislim na silne obaveze, na ucenje, na peglanje profesora ( ne mislim moje peglanje njih, vec njihovo mene )...jedino sto me raduje u svemu tome su meni drage osobe koje idu sa mnom u skolu, s kojima se mogu smijati...pa me to kao malo utjesi!
Ali eto imam jos ovaj razred zavrsiti i više nema skole, a to ce brzo proci i kad na to pomislim, da mi je ovo zadnja godina koju cu provesti gore, moram priznati da se rastuzim. Ma ko bi meni udovoljio, ni sama ne znam sta bi volila.
Al' svejedno nije ni vazno, obaveze su ionako tu...samo ne znam kako cu izdrzati odma u ponedeljak skoro cijeli dan...pozelite mi srecu =)[/b]

Ima li smisla voljeti kao ja? Dugo i beznadno, bez ijednog poljupca. Zivjeti u nadi, zivjeti samo za prazne rijeci.Voljeti kao ja, voljeti samo tuznim ocima....

[b]Ja zaljubljena, ma Boze sacuvaj, to je bilo prije, sada sam nova osoba.Ja patim za nekim, kad samo pomislim na to najezim se...ne od sjecanja, vec od stida.Ja placem za nekim, ne, prestala sam, sada moje suze ne moze niko pozvati van.Ja tuzna, ne, osjecam da sam sretna i da mi nista nije vazno.Proslost, ja je nemam, ne znam sta ljudi nazivaju tom rijecju, meni je skroz nepoznata, ja zivim od juce, tako da to jos uvijek nemam.Volim li nekoga, da, roditelje, brata, prijatelje, rodice...
Ne, nema vise niko, niko koga bi mogla voljeti.Cek da se prisjetim...ma ne, samo sam ove osobe vidjala od juce tako da samo njih mogu voljeti.
Maloprije sam citala ove postove ispod i pokusavala se prisjetiti ko je ta osoba o kojoj sam pisala, ko je ta osoba koju sam toliko voljela...i nisam uspjela, zaista ne znam ko bi to mogao biti.Ali vjerovatno nije ni vazno, cim se ne sjecam.[/b]

[b]Kako ja brzo mijenjam misljenje, raspolozenje, to je nevjerovatno.Trenutno mi je svejedno za sve, dobro se osjecam, ma vise nego dobro.Da se nesto desilo i nije, sve je kao prije, samo sto se nesto u meni skroz promijenilo.Jednostavno sam rekla samoj sebi da ne zelim vise sve to sebi dopustiti, pa zivot je ispred mene, jos dosta toga trebam tek dozivjeti, pa Boze moj, bit ce i neka druga ljubav.On me trenutno ne zanima ni malo, nisam skoro cijeli dan razmisljala o njemu, vec evo sad kad sam pocela pisati post,ali nije vazno, svejedno mi je.Jer nisam sve to zasluzila, necu toliko vremena potrositi na nekoga ko to ne zasluzuje.Zelim biti sretna s nekim drugim, naci nekoga drugog za sebe, ponovo osjetiti sve ono sto ide uz novu ljubav.Nadam se da cu uspjeti, jer nikad prije nisam ovako odlucna bila...
Sto sam nesto optimisticna =) da hoce ovo stanje potrajati![/b]